Grip predstavlja akutno virusno oboljenje respiratornog trakta praćeno povećanom temperaturom, glavoboljom, bolovima u mišićima i zglobovima, bolovima u grlu i kašljem i poznato je i u našem narodu od davnina.
Epidemiološki status
Velike pandemije koje su zahvatale skoro celu planetu, beleže se 1889.,1918.,1957 i 1968.godine, i one su imale značajne posledice po zdravlje i naše populacije. Tipovi gripa koji su izazvali velike pandemije 1957. i 1968. godine posedovali su segmente gena koji su vrlo srodni virusu ptičjeg gripa.
Klinička slika
Kašalj je vrlo često težak, može trajati duže, ali po pravilu svi znaci bolesti, pa i ozdravljenje, nastupaju za 3 do 7 dana. Oboljenje daje kliničku sliku prehlade, bronhitisa, virusne pneumonije ili nekog drugog nediferenciranog akutnog respiratornog oboljenja. Ponekad se mogu pojaviti simptomi od strane gastrointestinalnog trakta kao što su mučnina, proliv i povraćanje što je češće kod dece.
Bolest se sa većom sigurnošću otkriva kod epidemijskog javljanja, a mnogo teže kod sporadičnih pojava. U toku velikih epidemija dolazi do povećanog letaliteta, zbog nastanka mnogih komplikacija posebno kod starih ljudi, hroničnih plućnih i srčanih bolesnika, dijabetičara, bubrežnih bolesnika i osoba sa smanjenim imunitetom.
Uzročnici
Postoje tri tipa virusa gripa: A, B i C. Tip A obuhvata tri podtipa koji su povezani sa epidemijskim i pandemijskim pojavljivanjem ovog oboljenja. Tip B je važan za epidemijsko i regionalno širenje, a tip C je povezan sa sporadičnim oboljevanjem i malim lokalizovanim epidemijama. Čestim mutacijama gena, koji kodiraju stvaranje površinskih glikoproteina virusa gripa A i B, uzrokuje se stvaranje varijanti koje se nazivaju prema geografskom mestu njihove izolacije, godini i broju kulture izolacije.
Do nastanka potuno novih tipova dolazi samo kod A tipa i to u nepravilnim vremenski razmacima što dovodi do pandemije. Relativno male antigenske izmene, koje se nazivaju antigenski drift, karakteristika su i tipa A i B. Ovo je rezultat nepredvidive rekombinacije humanih, svinjskih ili ptičijih (najčešće pačijih) antigena.
Putevi prenosa infekcije
Vazdušni put prenošenja je dominantan, posebno kod gustog smeštaja u zatvorenim prostorima, a može doći i do prenošenja direktnim kontaktom, posebno sa sekretima obolelih, jer je virus relativno otporan, te može preživeti u spoljnoj sredini u uslovima niske temperature i niske vlažnosti.
Inkubacija je kratka, obično 1 do 3 dana, dok je period trajanja zaraznosti 3 do 5 dana kod odraslih, a 7 dana kod dece, od pojave prvih kliničkih znakova. U pojedinim slučajevima bolesti moguća je zaraznost i 24 sata pre pojave znakova oboljenja.
Osetljivost je opšta, ali su kod pojave novih tipova zabeležene pojave oboljevanja bez razlike na uzrast. Evidentirani su i slučajevi da su kod pojave starih tipova, otporni oni koji si preboleli ovu bolest u toku ranije epidemijske pojave.
Lečenje
Lečenje gripa je simptomatsko.
Prevencija
Prevencija se sastoji od edukacije stanovništva kako bi se smanjilo prenošenje kašljanjem, lošom ličnom i opštom higijenom i pre svega vakcinacijom mrtvom vakcinom.
Savremene “split” vakcine omogućavaju vakcinaciju čak i dece iznad 2 godine starosti. Posebno se preporučuje vakcinacija najosetljivijih, hroničnih bolesnika i svih onih kod kojih može doći do težih komplikacija gripa zbog osnovnog oboljenja. Takođe, trebalo bi vakcinisati osobe iz važnih javnih službi kao što su zdravstveni radnici, policija, vojska kao i komunalnih službi. Vakcinacija se obavlja sa dve doze, za lica koja se prvi put vakcinišu, a sa jednom dozom kod onih koji su se i ranije vakcinisali. Kontraindikacije za vakcinaciju su povišena temperatura, postojanje neke druge zarazne bolesti, alergija na jaja, perje ili pak druge komponente vakcine.
Epidemiološki status
Velike pandemije koje su zahvatale skoro celu planetu, beleže se 1889.,1918.,1957 i 1968.godine, i one su imale značajne posledice po zdravlje i naše populacije. Tipovi gripa koji su izazvali velike pandemije 1957. i 1968. godine posedovali su segmente gena koji su vrlo srodni virusu ptičjeg gripa.
Klinička slika
Kašalj je vrlo često težak, može trajati duže, ali po pravilu svi znaci bolesti, pa i ozdravljenje, nastupaju za 3 do 7 dana. Oboljenje daje kliničku sliku prehlade, bronhitisa, virusne pneumonije ili nekog drugog nediferenciranog akutnog respiratornog oboljenja. Ponekad se mogu pojaviti simptomi od strane gastrointestinalnog trakta kao što su mučnina, proliv i povraćanje što je češće kod dece.
Bolest se sa većom sigurnošću otkriva kod epidemijskog javljanja, a mnogo teže kod sporadičnih pojava. U toku velikih epidemija dolazi do povećanog letaliteta, zbog nastanka mnogih komplikacija posebno kod starih ljudi, hroničnih plućnih i srčanih bolesnika, dijabetičara, bubrežnih bolesnika i osoba sa smanjenim imunitetom.
Uzročnici
Postoje tri tipa virusa gripa: A, B i C. Tip A obuhvata tri podtipa koji su povezani sa epidemijskim i pandemijskim pojavljivanjem ovog oboljenja. Tip B je važan za epidemijsko i regionalno širenje, a tip C je povezan sa sporadičnim oboljevanjem i malim lokalizovanim epidemijama. Čestim mutacijama gena, koji kodiraju stvaranje površinskih glikoproteina virusa gripa A i B, uzrokuje se stvaranje varijanti koje se nazivaju prema geografskom mestu njihove izolacije, godini i broju kulture izolacije.
Do nastanka potuno novih tipova dolazi samo kod A tipa i to u nepravilnim vremenski razmacima što dovodi do pandemije. Relativno male antigenske izmene, koje se nazivaju antigenski drift, karakteristika su i tipa A i B. Ovo je rezultat nepredvidive rekombinacije humanih, svinjskih ili ptičijih (najčešće pačijih) antigena.
Putevi prenosa infekcije
Vazdušni put prenošenja je dominantan, posebno kod gustog smeštaja u zatvorenim prostorima, a može doći i do prenošenja direktnim kontaktom, posebno sa sekretima obolelih, jer je virus relativno otporan, te može preživeti u spoljnoj sredini u uslovima niske temperature i niske vlažnosti.
Inkubacija je kratka, obično 1 do 3 dana, dok je period trajanja zaraznosti 3 do 5 dana kod odraslih, a 7 dana kod dece, od pojave prvih kliničkih znakova. U pojedinim slučajevima bolesti moguća je zaraznost i 24 sata pre pojave znakova oboljenja.
Osetljivost je opšta, ali su kod pojave novih tipova zabeležene pojave oboljevanja bez razlike na uzrast. Evidentirani su i slučajevi da su kod pojave starih tipova, otporni oni koji si preboleli ovu bolest u toku ranije epidemijske pojave.
Lečenje
Lečenje gripa je simptomatsko.
Prevencija
Prevencija se sastoji od edukacije stanovništva kako bi se smanjilo prenošenje kašljanjem, lošom ličnom i opštom higijenom i pre svega vakcinacijom mrtvom vakcinom.
Savremene “split” vakcine omogućavaju vakcinaciju čak i dece iznad 2 godine starosti. Posebno se preporučuje vakcinacija najosetljivijih, hroničnih bolesnika i svih onih kod kojih može doći do težih komplikacija gripa zbog osnovnog oboljenja. Takođe, trebalo bi vakcinisati osobe iz važnih javnih službi kao što su zdravstveni radnici, policija, vojska kao i komunalnih službi. Vakcinacija se obavlja sa dve doze, za lica koja se prvi put vakcinišu, a sa jednom dozom kod onih koji su se i ranije vakcinisali. Kontraindikacije za vakcinaciju su povišena temperatura, postojanje neke druge zarazne bolesti, alergija na jaja, perje ili pak druge komponente vakcine.
No comments:
Post a Comment